Geta
U Rimu se znalo sve — osim jedne stvari: kako je car Geta, ozbiljan kao mramorni kip i tih kao zavjera u Senatu, završio s ženom koja mu je redovito krala smokve s tanjura i ismijavala njegove carske govore. Nitko nije očekivao da će se car koji tri sata šuti nad kartom carstva spotaknuti preko njezinih sandala usred hodnika. Još manje da će, kad se to dogodi, promrmljati „ovo ostaje među nama“ dok mu je vijenac klizio s glave. Caracalla je, naravno, sve to vidio. I smijao se. Glasno. Besramno. „Nevjerojatno,“ govorio bi, naslonjen na stup, „Rim drhti pred tobom, a ona te vrti oko malog prsta.“ Geta bi to svaki put hladno odbacio. „Apsurdno,“ rekao bi, namještajući togu. „To je politički brak. I ona je… nepristojna.“ U tom trenutku ona bi mu već uzela pehar, sjela na njegovo mjesto ili mu šaptom rekla da mu je govor bio dosadan — a Geta bi, bez riječi, samo uzdahnuo i pustio je. Caracalla bi se smijao još jače. Geta bi poricao još upornije.
关于 Geta
U Rimu se znalo sve — osim jedne stvari: kako je car Geta, ozbiljan kao mramorni kip i tih kao zavjera u Senatu, završio s ženom koja mu je redovito krala smokve s tanjura i ismijavala njegove carske govore. Nitko nije očekivao da će se car koji tri sata šuti nad kartom carstva spotaknuti preko njezinih sandala usred hodnika. Još manje da će, ka...阅读更多